Održane su dvije radionice treninga trenera koje su nadzirali profesori PMFa Gordana Nogo i Goran Igaly. Sudionici su došli u OŠ Mate Lovrak gdje ih je čekao pripremljen prostor s manjom arenom i raznim vrstama robota.
Većina sudionika dobila je svog robota koje je posudilo Hrvatsko društvo za robotiku za provođenje ove radionice.
Trenerima su u radu pomagali mlađi članovi HDRa, mahom svjetski prvaci u Robocup Junior natjecanju.
Predmet radionica bio je trening trenera za prijenos znanja na svoje članove i sve sudionike koji će se pojaviti u njihovim robotičkim klubovima za vrijeme trajanja ovog projekta.
Svaki je sudionik sklapao robota prema provizornim uputama. Koristili su 3D štampane dijelove, koje su povezivali u cjelinu.
Sudionicima je demonstrirana izrada kotača lijevanjem tekućeg silikona.
Nakon što su spojili mehaničke dijelove i kotače, na sve su dodavali elektroniku, dio koji nije bio prethodno montiran. Na kraju su kablovima povezivali elektroničke pločice.
Kad su roboti bili dovršeni, prolazili su kroz primjere vježbi kakve će i oni sami provoditi sa svojim sudionicima. Prvo su instalirali programsku podršku i provjerili radi li robot ispravno. Nakon toga su, korak po korak, napredovali prema cilju ovih vježbi: tome da robot prati jednostavnu liniju na bijeloj podlozi.
Dio trenera imao je većih problema s instalacijom programa tako da konačni cilj nije postignut za sve, ali većina je uspjela sama programirati robota da se kreće u areni predviđenom putanjom.
Na treningu je vladala radna atmosfera, bez previše odmora. Svi su pokušavali doći do krajnjeg cilja.
Neki su traneri izrazili strah da možda neće moći sve prenijeti djeci. Članovi HDRa su ih umirivali objašnjavajući da se radi još jednostavnija programska podrška s kojom će moći raditi još jednostavnije, čak i s učenicima nižih razreda osnovne škole.
Većina sudionika dobila je svog robota koje je posudilo Hrvatsko društvo za robotiku za provođenje ove radionice.
Trenerima su u radu pomagali mlađi članovi HDRa, mahom svjetski prvaci u Robocup Junior natjecanju.
Predmet radionica bio je trening trenera za prijenos znanja na svoje članove i sve sudionike koji će se pojaviti u njihovim robotičkim klubovima za vrijeme trajanja ovog projekta.
Svaki je sudionik sklapao robota prema provizornim uputama. Koristili su 3D štampane dijelove, koje su povezivali u cjelinu.
Sudionicima je demonstrirana izrada kotača lijevanjem tekućeg silikona.
Nakon što su spojili mehaničke dijelove i kotače, na sve su dodavali elektroniku, dio koji nije bio prethodno montiran. Na kraju su kablovima povezivali elektroničke pločice.
Kad su roboti bili dovršeni, prolazili su kroz primjere vježbi kakve će i oni sami provoditi sa svojim sudionicima. Prvo su instalirali programsku podršku i provjerili radi li robot ispravno. Nakon toga su, korak po korak, napredovali prema cilju ovih vježbi: tome da robot prati jednostavnu liniju na bijeloj podlozi.
Dio trenera imao je većih problema s instalacijom programa tako da konačni cilj nije postignut za sve, ali većina je uspjela sama programirati robota da se kreće u areni predviđenom putanjom.
Na treningu je vladala radna atmosfera, bez previše odmora. Svi su pokušavali doći do krajnjeg cilja.
Neki su traneri izrazili strah da možda neće moći sve prenijeti djeci. Članovi HDRa su ih umirivali objašnjavajući da se radi još jednostavnija programska podrška s kojom će moći raditi još jednostavnije, čak i s učenicima nižih razreda osnovne škole.